Terapija igrom – zašto terapija ne mora biti mukotrpna

Zamolite sedmogodišnjaka da opiše što ga je uplašilo i obično ćete dobiti samo slijeganje ramenima. Dajte istom djetetu set figurica i nekoliko kocaka, pa će u roku od deset minuta ono zastrašujuće dobiti oblik, mjesto i završetak. Na tom se jazu između onoga što dijete može reći i onoga što može pokazati temelji cijela terapija igrom.

Terapija igrom nije lakša inačica „prave” terapije. To je metoda izgrađena na činjenici da djeca iskustva prerađuju djelovanjem mnogo prije nego što ih mogu preraditi razgovorom. Terapeut ne sjedi nasuprot djetetu i ne postavlja pitanja. Sjedi uz njega i pozorno prati što se gradi, ruši, skriva i spašava.

Što terapija igrom daje djetetu

Način da kaže teške stvari

Igračke djetetu omogućuju da osjećaje i događaje izrazi simbolično, a da ih ne mora imenovati. Lutka se može bojati, pa dijete ne mora priznati da se boji. Toranj se može srušiti i ponovno sagraditi. To je mnogo manje zastrašujuće od izravnog pitanja, a djetetu koje još nema riječi za vlastita emocionalna stanja to je često jedini dostupan put.

Odnos koji dijete doista želi

Budući da je igra ugodna, dijete terapeuta doživljava kao suputnika, a ne kao nekoga tko provodi postupak. Taj odnos nije ugodna nuspojava – on je uvjet za rad. Dijete koje se osjeća sigurno više otkriva, više pokušava i tijekom susreta podnosi više teškoća.

Kako urediti prostoriju

Dovoljan je mali prostor

Učinkovit prostor za terapiju igrom ne zahtijeva veliku prostoriju. Važna je organizacija: dostupna mjesta za spremanje kako bi dijete samostalno biralo materijale, slobodan pod za kretanje i kutak koji se može pretvoriti u mirno mjesto. Kutije i niske police čine za terapijski susret više od kvadratnih metara.

Unesite elemente zatvorene igraonice

Meke modularne konstrukcije, tuneli, nešto za penjanje – sve to u terapijski susret unosi tjelesnu aktivnost, a to je dvostruko važno. Dobro je za tijelo, a djetetu daje dopušten način da se usred teške teme oslobodi napetosti. Susret u kojem se može prelaziti s gradnje na penjanje i mirno sjedenje zaokuplja dijete mnogo dulje od onoga koji se odvija za stolom.

Tehnike s kojima ćete se susresti

Igranje uloga

Preuzimanje uloge djetetu omogućuje da izrazi osjećaje koje inače ne bi priznalo. Igranje uloge roditelja, liječnika ili negativca djetetu je siguran način da isproba reakcije na situacije koje su u stvarnom životu teške – i da vidi što se dogodi kada se reakcija promijeni.

Likovno izražavanje i gradnja

Crtanje, slikanje i gradnja unutarnja stanja čine opipljivima. Ono što dijete izgradi i način na koji se odnosi prema onome što je izgradilo nose informacije koje nijedan razgovor ne bi otkrio. Osobito konstrukcijska igra daje terapeutu nešto što može pratiti tijekom vremena: postaje li građevina viša, sigurnija, zatvorenija?

Pričanje priča

Terapeut započne priču, a dijete je nastavi. Priče koje djeca izmišljaju obično vjerno odražavaju njihove vlastite brige i nade, a dovršavanje priče djetetu daje način da teškoj situaciji podari kraj – nešto što mu stvarnost još nije pružila.

Različita dob, različita igra

Mala djeca. Govor je još ograničen, pa većinu posla obavljaju lutke, kocke i setovi za igru. Igra opušta dijete i snižava prag za izražavanje.

Adolescenti. Obično bolje djeluju strukturiraniji oblici – strateške igre, igre uloga. Daju okvir za razgovor o socijalnoj tjeskobi, suradnji i rješavanju problema, a da se ne razgovara izravno o samom tinejdžeru.

Odrasli. Kod odraslih je terapija igrom rjeđa, ali postoji: setovi metaforičkih karata, društvene igre, kreativni zadaci. Za nekoga kome je izravan razgovor težak, neizravan put dobro je imati na raspolaganju.

Nastavak kod kuće

Kutak za igru

Poseban, siguran kutak s raznolikim materijalima – likovnim priborom, kockama za gradnju, figuricama – prenosi rad s terapijskog susreta u svakodnevicu. Da bi funkcionirao, potrebna su tri pravila:

• Neka u njemu nema stvari koje ometaju ni opasnosti.
• Opremite ga za različite vrste igre: kreativnu, konstrukcijsku, maštovitu.
• Pustite dijete da ga uredi. Osjećaj da je kutak njegov jedan je od razloga zbog kojih je koristan.

Tehnike u običnim trenucima

Razgovor preko ručne lutke prije spavanja, zajedničko izmišljanje priče, prepuštanje djetetu da vodi igru – to nije terapija, ali koristi isti mehanizam i održava komunikaciju živom između terapijskih susreta.

Gdje tu pomažu meke kocke

Velike magnetske kocke od pjene korisno su pomagalo u terapijskoj sobi jer pokrivaju više potreba odjednom: konstrukcijsku igru, konstrukciju za penjanje, fizičku prepreku koju treba svladati i zidove mirnog kutka kada se dijete treba povući. Terapeut preuređuje prostoriju prema djetetu, umjesto da dijete prilagođava prostoriji.

Pogledajte setove ili pročitajte kako se kocke koriste u terapiji.

Ukratko

Terapija igrom djeluje jer djecu susreće ondje gdje već jesu. Ne traži od djeteta da svoje iskustvo prevede na jezik odraslih prije nego što se na njemu može raditi. Dajte djeci prostoriju u kojoj se mogu kretati, materijale koje mogu oblikovati i odraslu osobu koja promatra, a ne vodi igru – i većina djece pokazat će vam što se događa mnogo prije nego što bi vam to mogla reći.