10 prednosti soft play igraonice za mališane

Soft play igraonica – oblici od pjene, tobogani, tuneli, sve obloženo mekim materijalom – izgleda kao mjesto za trošenje energije u kišno poslijepodne. I jest. Ali ona je, gotovo neprimjetno, i jedno od učinkovitijih razvojnih okruženja koja se mališanu mogu pružiti jer ondje dijete sve radi vlastitim tijelom i po vlastitoj odluci.

U nastavku: deset stvari koje mališan zaista uvježbava u soft play igraonici. Korisno ako birate igraonicu, a još korisnije ako je uređujete.

1. Osjetilni razvoj

Soft play igraonica prepuna je osjetilnih podražaja. Glatki tobogani, mekana pjena, različit otpor pod nogama – sve to hrani osjet dodira. Snažne boje i raznoliki oblici djeluju na vid i vizualno-prostornu orijentaciju. A svaki uspon, svako kotrljanje i svaki skok trenira vestibularni i proprioceptivni sustav: ravnotežu i osjećaj za to gdje se tijelo nalazi u prostoru. Za dvogodišnjaka to nije nuspojava. To je glavno jelo.

2. Motorika

Tuneli za provlačenje, stube za penjanje, prostor za trčanje – struktura prostora stalno nudi nove načine kretanja. Ta raznolikost istodobno razvija grubu motoriku (trčanje, skakanje, penjanje) i finu motoriku jer su hvatanje rubova, držanje ručki i rukovanje manjim dijelovima dio iste igre.

3. Socijalne vještine

Soft play igraonica rijetko je prazna i upravo je u tome stvar. Dijeljenje opreme, čekanje na red, dogovaranje tko ide prvi – sve se to ovdje uvježbava na jedini način na koji se može uvježbati: s drugom djecom i kada je nešto na kocki. Empatija i suradnja uče se pregovaranjem, a ne objašnjavanjem.

4. Kognitivni razvoj

Kada dijete smišlja kako proći kroz konstrukciju ili kako se popeti na nešto što na prvi pogled nije za penjanje, to je rješavanje problema u najranijem obliku. Uzrok i posljedica posvuda su: gurne li nešto, to se pomakne; nagne li se predaleko, završi na podu. Dijete ta pravila otkriva tako da ih provjerava – i zato ih pamti.

5. Regulacija emocija

Soft play nudi kontrolirano okruženje sa stvarnim, malim frustracijama. Ljestve koje su malo previsoke, stuba na koju se dijete ne uspije popeti iz prvog pokušaja. Kada naiđe na neuspjeh i svlada ga, dijete upoznaje osjećaj frustracije i uči da on prolazi. To je teško naučiti na bilo koji drugi način.

6. Tjelesna aktivnost

Trčanje, penjanje i skakanje trening su za srce i krvne žile, a toga djeca danas imaju manje nego nekad. U soft play igraonici kretanje se podrazumijeva, a nije nešto što treba organizirati – i upravo zato djeluje i kod djece koja se opiru organiziranom vježbanju.

7. Mašta

Konstrukcije koje se mogu doživjeti kao dvorac, brod ili špilja daju djetetu nešto na čemu može graditi priču. Igra uloga nije pauza od razvoja; u njoj se istodobno uvježbavaju jezik, slijed događaja i sagledavanje tuđe perspektive. Otvoreni set koji se može preslagivati to radi bolje od tematske konstrukcije jer temu prepušta djetetu.

8. Procjena rizika

Djeca moraju iskušavati svoje granice i to će ionako negdje učiniti. Meko obloženo okruženje omogućuje im da to učine ondje gdje je cijena pogrešne procjene meko prizemljenje. Popeti se malo više, skočiti s malo veće visine – to su promišljeni rizici, a preuzimajući ih dijete stvara točnu predodžbu o tome što njegovo tijelo može. Oprez koji dolazi iz iskustva pouzdaniji je od opreza koji dolazi iz tuđih upozorenja.

9. Govor

Društvena strana soft playa tjera djecu na govor: treba podijeliti opremu, predložiti igru, usprotiviti se pravilu. Rječnik najbrže raste u društvu druge djece jer postoji razlog da ga koriste.

10. Vrijeme s odraslom osobom

Soft play jedno je od rijetkih okruženja u kojima odrasla osoba može biti prisutna, a da ne vodi igru. Uključivanje u igru ili samo prisutnost dok se dijete igra jača odnos – a odrasloj osobi pruža rijedak, neprekinut uvid u to kako se dijete kreće, kako rješava probleme i kako se nosi s neuspjehom.

Što to znači kada planirate prostor

Deset navedenih učinaka proizlazi iz okruženja, a ne iz određenog komada opreme. U praksi to znači:

• Raznolikost kretanja važnija je od količine opreme. Nešto za penjanje, nešto za provlačenje, nešto na što se može skočiti, prostor za trčanje. Četiri funkcije u malom prostoru vrijede više od jedne velike konstrukcije.
• Promjenjivo je bolje od nepomičnog. Set koji djeca mogu iznova slagati stalno im postavlja nove zadatke. Nepomična konstrukcija riješi se samo jednom.
• Mekano posvuda, ne samo pod nogama. Meka podloga na podu ublažava padove. A mekoća samih elemenata ono je što djetetu uopće omogućuje da preuzme rizik.

S tim na umu izrađujemo JollyHeap kocke: dovoljno su lagane da ih dijete nosi, dovoljno velike za gradnju, meke na svakom rubu i spajaju se magnetima, pa zid postaje tunel, a tunel stuba. Pogledajte setove ili što drugi od njih grade.